Prehrana i problemi

povrcePonašanje djeteta u odnosu na hranu vrlo je različito, a ovisi o nizu čimbenika. Potreba za hranom spada u osnovne nagone potrebne za održanje života kojima upravljaju određene strukture u mozgu.

No, djeca se razlikuju u svemu, pa tako i odnos prema hrani ovisi o djetetovoj naravi ali i utjecaju okoline i o toj činjenici treba voditi računa. Stav djeteta prema uzimanju hrane često može biti odraz zbivanja unutar obitelji kad se javljaju problemi, koji narušavaju skladne odnose.
Ponekad dijete koje se osjeća zanemarenim prione jesti i hrana mu je zamjena za emocionalnu prazninu što ima za posljedicu prekomjernu tjelesnu težinu.
Problem se neće riješiti prijekorima i kaznama, nego saznanjem o suštini problema.

Događa se i obrnuto: ako dijete odbija obroke, vjerojatno postoji problem u odnosu s osobom koju voli - najčešće s majkom. I u takvom slučaju prisiljavati dijete da jede pogoršava sukob, dijete sve više odbija hranu, svaki obrok predstavlja novi okršaj.
Javlja se anoreksija.

juhaO prehrani se danas puno govori i često se čuje: „ovo nije zdrava hrana - može izazvati ovakav ili onakav poremećaj“. Naravno da razni umjetni dodaci namirnicama daju privlačniji okus i izgled, ali bilo bi bolje da ih nema i da su sastojci svježi i prirodne bez pretjerane prerade.
Uglavnom sve neugodne posljedice pripisuju se pogrešnim odgojnim stavovima roditelja, što je najčešće točno. Koji roditelj i bez toga nema osjećaj krivnje, a postupao je upravo tako, jer je smatrao da je to najbolje? Naravno da se i teškoće koje roditelj proživljava i često dovode do depresivnog ponašanja odražavaju na dijete.

U razvijenom svijetu kao najveći zdravstveni ali i psihosocijalni problem predstavlja prekomjerna tjelesna težina već u ranoj dječjoj dobi. Prevencija stoga počinje već u dojenačkom razdoblju kad je najbolji način prehrane u prvih 6 mjeseci, majčino mlijeko.
Ponekad se s programima zdrave prehrani ide do ekstremnih situacija da se djetetu uskrati kolač i na proslavama rođendana, što sigurno ne pridonosi ravnoteži u stjecanju prehrambenih navika, a može biti dijelom uzrok u poremećaju ponašanja. Većina djece voli slatko pa im niti te namirnice ne treba zabraniti nego prehranu usmjeriti tako da im se sviđa a da unos kalorija odgovara djetetovima potrebama.

kuhanjeInteres djeteta za hranu ovisi i o njegovoj naravi. Ima djece koja ne žele prekinuti s igrom, ne žele sjesti za stol i prionuti uz tanjur, pokazuju slab interes za jelo jer prekida zabavniju aktivnost - svoju igru.
U takvom slučaju korisno je dijete uključiti u pripreme obroka, što će za njega biti nova vrsta igre. Zajedno s mamom kuhati objed, slagati razne vrste povrća po boji, izabrati tjesteninu pravo je otkriće. Ta vrsta aktivnosti zadovoljiti će djetetovu prirodnu potrebu za kretanjem i čavrljanjem s mamom, a ujedno potaknuti i zanimanje za hranu koja se priprema, a ono pri tome pomaže.
Kada je obrok gotov dijete će pokazati veći interes da sjedne za stol i kuša hranu i na taj način će taj događaj postati ugodan i zabavan.
Pasivno ponuđen obrok riječima: „To moraš to pojesti da budeš zdrav(a) i da narasteš“ –obično nema pozitivan učinak i sjedenje za stolom postaje dosadno.

Jednolični jelovnici

U nekim obiteljima ponavljaju se uobičajeni jelovnici. Dijete i ostali ukućani se na njih naviknu. Dijete koja je naviklo na tjesteninu i rižu uz odrezak i pire zadovoljno je svojim obrokom koji i nije dobro usklađen jer je jednoličan, nedostaje povrće.
Hranu koja odstupa po boji i okusu od ustaljene navike teže će prihvatiti: brokula, blitva, tikvice, mahune neće mu biti privlačne, ne želi ih niti okusiti. Kao ustupak može se ponuditi hrana druge vrste koja ne odstupa u boji: cvjetača, kuhani krumpir, sir, riba. Na taj način se uspostavlja bolje usklađena prehrana. Neka djeca određene namirnice nikada ne prihvaćaju. Mama se boji da će dijete u vrtiću ostati gladno, no ono bez ikakvog problema isprazni tanjur s jelom koje kod kuće nikada ne bi prihvatilo.

Pokazuje značajan interes za hranu

mlijecni2Dijete nije izbirljivo, jede i slatko i slano, ne smeta mu ni gorko ni kiselo, vrlo smiono pristupa svom obroku za stolom. Njega hrana zanima, privlači ga i jednako rado će prionuti jelu u maminoj ili bakinoj kuhinji kao i u vrtiću.
Djetetu s ovakvom naravi i interesom za hranu važno je da obroci imaju pravilne omjere ugljikohidrata, bjelančevina vitamina i minerala, dovoljan unos vode. Treba izbjegavati pretjeran unos soli, masti i šećera jer ovakvu djecu privlači hrana jačeg okusa, što može dovesti do unosa veće količine namirnica, a bez vrijednih sastojaka. Rezultat je hiperkalorična prehrana i povećana tjelesna težina, što svakako treba izbjegavati. Treba ih pažljivo usmjeriti prema pravilnoj prehrani, koja ipak mora zadovoljavati njihovu potrebu različitim zanimljivim okusima, a bez pretjeranog unosa kalorija.

Slabiji apetit, hrana ga potiče na maštanje

Mami se žuri, mora obaviti još niz poslova, no dijete sjedi za stolom, prevrće po svom tanjuru, hrana se ohladi. Ovakvoj djeci treba jako puno vremena da završe svoje jelo i nema ih smisla požurivati, a ako hrana na tanjuru i ohladi ne treba je podgrijavati. Ovom tipu djeteta dobro je ponuditi hranu koja se lako prinosi ustima, bez previše pribora za jelo: kockice sira, komadiće mesa ili ribe i povrća, kruh u malim komadićima, voće izrezano na komadiće – ukratko, hrskava jela koja treba žvakati.
Ponekad šetnja prije obroka može potaknuti bolji apetit ovakvih malih „sanjara“ kojima je jelo zadnja briga.


Prim.mr.sc. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr.med., pedijatar