Kako dijete uči jesti?
Je li spremno?
Prve poteškoće dohrane već su daleko. Uvodi se sve više novih namirnica dolazi jedno osjetljivo i zanimljivo razdoblje. Prijelaz od prehrane koja je bila usmjeravana od strane pedijatra pa do prihvaćanja načina prehrane obitelji i veće slobode u izboru namirnica gotovo neovisno o preporukama i savjetima.
Nastupa, dakle, razdoblje u kojem dijete izgleda spremno uhvatiti se u koštac s većim izazovima u prehrani. No, svi zubu još nisu na broju – prosječno, s godinu dana ima šest zuba (neka više, a neka tek sa godinu dana dobe prve zube). Od kremastih (obično miksanih) homogeniziranih obroka slijedi prijelaz prema sitno sjeckanim ili smrvljenim komadićima namirnice koju treba natopiti slinom i dobro prožvakati. Za dijete koje je do sada naviklo samo gutati, prilično zahtjevan zadatak. A treba voditi račina i o tome da je njegov probavni sustav još u razvoju.
Upravo sad dijete razvija budući stav prema hrani. Jedno dijete uživa kušati u novostima koje se nude i izabire po svom ukusu, drugo se pak uplaši od neobičnog jela koje je pred njim.
Promjena se može dogoditi tako da se ponudi hrana različite konzistencije, vodeći računa o prirodi namirnice: keksi i drugi proizvodi žitarica natope se slinom i ne zahtijevaju dodatno žvakanje, što nije slučaj s povrćem, a pogotovo mesom. Komadići povrća moraju biti maleni - upravo po njegovoj mjeri. Meso se u ustima pretvara u elastične kuglice koje završavaju putujući od jedne strane nepca na drugu, natopljene tekućinom ili umakom pretvaraju se sićušne hamburgere i polpete.
Kušanje
Da bi dijete prihvatilo promjenu obroka od jednoličnih kašica do tanjura sa hranom, priprema mora biti prilagođena njegovoj dobi. Da li je to uvijek uspješno? Nisu sva djeca pri prvom kušanju s drugačijim izgledom, a posebno konzistencijom hrane na tanjuru oduševljena. Dijete ne treba siliti da pojede ponuđeno, posebice kad je krenulo u jaslice gdje postoje određena pravila. Dijete će lakše prihvatiti obrok griza ili tjestenine s mesom ili ribu koja je maksimalno usitnjena (u mikseru). Kada se prevlada ova faza, gotovo sva djeca radije prihvaćaju hranu koja nije odviše prerađena, jer je to novost. Znatno veći uspjeh se postiže ako se djetetu omogući da jede samo: ako mu se stavlja hrana u usta, dijete je pasivno u tom procesu i često odbija jesti jer mora kušati hranu odraslih, a bez mogućnosti da to pokuša učiniti samo. I treba mu dati slobodu da hranu može uzeti prstima i rukama nosi u usta: primjerice komadiće sira koji nije premekan, kruh, komadiće povrća ali i mesa i ribe, sve do tjestenine koja nije prevelika. Mogućnost da se hrani samo, za dijete je neprocjenjive važnosti. Dijete ima jasniju percepciju sitosti - zna je li je gladno i uzima hranu dokle god to želi.
U tom prijelaznom razdoblju, od kašica prema jelima za odrasle, veliko značenje ima izgled jela koje se djetetu ponudi. Polazeći od povrća koje sadrži antioksidante i različitih je boja, tanjur može izgledati slikovito: sjajno zelena boja špinata i brokule, svijetlo zelena ili žuta tikvica, crvena boja cikle, narančasta mrkve, ljubičasta graha, privlače djetetovu pozornost i hrana može biti zanimljiva. Čak i voće priređeno kao voćna salata zanimljivije je od bezlične kašice: razrezane kriške mandarine, kolutići banana, srcoliki oblici jagoda, zrna grožđa i drugo.
Privlačnost pobuđuje zanimanje
Kratkotrajno kuhanje stavljanjem u vrelu vodu (blanširanje) vraća povrću boju: dovoljno je 2-3 minute kuhanja za povrće izrezano u komadiće. Neutralne bezbojne kašice brzo se zaborave. One su istina sigurne i prokušane, ali nisu privlačne. Dijete razvija sva osjetila i u toj dobi ona postaju posebno aktivna.
Osjet okus koji ide i sa mirisom se brzo razvija: uz oprez u uporabi soli i šećera dijete se privikava na kiseli okus limuna, slatkoću graška, blago gorki špinata i malo pomalo na posebne okuse (i mirise) kao što su celer, srce artičoke, paprika. Dijete voli aktivno sudjelovati u svemu što ga okružuje, ono otkriva svijet koji do sada nije poznavalo. Ponekad je i šetnja tržnicom zanimljiva: obilazeći sa mamom klupe pune povrća i voća može samo odabrati ono što ga zanima. Dovoljno je izabrati dvije lijepe tikvice i sjajno crvenu papriku za pripremu obroka povrća.
Male porcije
Uvijek treba imati na umu da težina djeteta odgovara jednoj petini majčine težine i iako se stalno kreće, to ne mijenja znatnije težinu. Dnevno za rast troši samo 30 kalorija. Mala količina hrane po obroku – jedna petine one koja se nalazi na tanjuru roditelja. U drugoj godini brzina rasta se smanjuje: tijekom prve godine dijete naraste oko 25 cm prosječno, a u drugoj oko 12,5 cm. Za mamu ili baku koja priprema obroke ovo je razdoblje znatnog olakšanja, za razliku od priprema dosadnih kašica, a još nema potrebe za velikim obiteljskim obrocima. Mali obrok za dijete višestruko je koristan: može isprazniti svoj tanjur kao i odrasli i to mu pruža znatno zadovoljstvo, ali i mami koja je odmjerila pravilnu količinu. Staviti djetetu pun tanjur i ne misliti da mu treba znatno manja količina hrane, dovodi do nezadovoljstva majke koja je procijenila da je dijete pojelo premalo, a nije zadovoljno niti dijete jer ono ne može udovoljiti majci i jesti više nego što mu treba. Ovakva situacija može dovesti poremećaja u hranjenju i sukoba na relaciji majka–dijete, pomanjkanja apetita i obrok umjesto zadovoljstva postaje neugoda. Naravno svako dijete ima do određene mjere svoje individualne potrebe za hranom koje treba poštovati.
Dijete uči jesti kao što uči i govoriti
Dijete malo pomalo usvaja nove riječi isto tako pod utjecajem okoline prihvaća i način prehrane. Dijete uči igrom i oponaša radnje koje se odvijaju oko njega. I priređivanje hrane može biti igra: rezanje kuhane mrkve ili tijesta posebnim oblicima ukrašavanje kuhanog jajeta listićima peršina za dijete je prava kreacija i poticaj da kuša priređeno i sa apetitom pojede.
Nered koji dijete stvara oko sebe kada počne imati žlicu u ruci valja prihvatiti kao normalnu pojavu. Jednostavno, to je faza u procesu osamostaljivanja, koju morate proći. Normalno je da dijete sjedi u svojem visokom stolcu za stolom sa odraslima, a ispod stolca treba staviti zaštitnu foliju kako bi se nered lakše očistio. Malo pomalo, čim dijete postane spretnije, ono usvaja korisne navike i uči kako treba jesti koristeći se priborom za jelo.
Važno je od samog početka uspostaviti pravilan odnos prema hrani i da bi se to postiglo treba se pridržavati nekih pravila o raspodjeli obroka i ponašanju za vrijeme jela. Evo nekoliko pravila:
- Vrijeme obroka svakako treba poštovati, izbjegavajući na svaki način ponuditi ga malo prije ili pak kasnije, jer na taj način postoji rizik da dijete sjedne za stol sa slabijim apetitom i pojede malo ili pak pregladni i pojede previše.
- Jesti treba sjedeći za stolom u vrijeme objeda ili večere (ili svojem visokom stolcu dok je još malo), dok se gledanje TV i igra za vrijeme jela može dozvoliti samo u nekim posebnim prilikama.
- Ohrabriti ga i potaknuti da proba jela koja mu se ne sviđaju, a predstaviti ih da izgledaju dopadljivo ili ih pak prirediti na neki drugi način (pire, odresci od mljevenog mesa, sa umakom).
- Ograničiti unos šećera, prije svega u cilju manjeg kalorijskog unosa, ali i nepovoljnog djelovanja na zubnu caklinu pod utjecajem bakterija, koje uzrokuju kvarenje zubi (karijes). Unos soli treba ograničiti tako da hrana ima dobar okus, ali da ne bude preslana, što je ispravno i za odrasle ovisno o vrsti namirnice.
- Izbjegavati hranu visoke kalorijske vrijednosti – predjela i zaslađene napitke. Slatki napitci ne samo da organizmu donose prazne kalorije bez prave hranjive vrijednosti, nego mogu utjecati na osjećaj sitosti, te izazvati malapsorpciju. (slaba apsorpcija- prijelaz važnih prehrambenih tvari preko sluznice crijeva u organizam). Gazirana pića nikada se ne daju djeci!
- Ukinuti noćne obroke i napitke jer u ovoj dobi organizam mora naučiti da se hrani samo danju.
- Poštovati neovisnost djeteta ponudom različitih za zdravlje korisnih namirnica od kojih djeca mogu samo uzeti po svom izboru.
Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar
