Učestalost pobola tijekom godine
Koliko puta se dijete godišnje razboli sa znacima prehlade i upale gornjih dišnih putova tijekom jedne godine, posebice u zimskim mjesecima? Roditelji često postavljaju to pitanje pedijatru, sami su u nedoumici, pitajući se koliko puta dijete poglavito zimi „smije“ biti prehlađeno?
Učestalost pobola, a najčešće se radi o infekcijama gornjih dišnih putova, ovisi o dobi djeteta: dojenče, malo dijete, koje je krenulo u jaslice, ili ono malo starije predškolske dobi, koje već duže ide u vrtić.
Naravno, tu treba uzeti u obzir i čimbenike okoliša: grijanje prostorija, ventilaciju, čistoću zraka, zadimljenost prostorija (pušenje!!), ali i izloženost infekciji.
S druge strane učestalost pobola ovisi o individualnoj većoj osjetljivosti djeteta na infekciju, što ovisi o sustavu obrane (dob djeteta, imunološka zrelost), kao i sklonost alergijskim reakcijama uslijed naslijeđenog svojstva atopije (sklonost alergijskoj reakciji).
Dojenačka dob (0-12 mjeseci)
Čim se dijete rodi, ono iz sterilnog okruženja plodne vode dolazi na svijet koji je potpuno drugačiji i nakon prvog udisaja sve se mijenja. Počinje razdoblje privikavanja na drugačije uvjete: aktivno disanje, hranjenje, zagrijavanje tijela za sve te aktivnosti. Zdravo novorođenče je dobro opremljeno. Istina, svi mehanizmi nisu još u svojim funkcijama potpuno zreli, ali se obično odvijaju bez poteškoća.
U zraku postoje brojni virusi koji napadaju dišne putove, osobito u ranoj dječjoj dobi jer su starija djeca i odrasle osobe razvili određene obrambene mehanizme i manje prehlade gotovo prolaze neprimjetno.
Novorođenče se susreće s nizom izazova iz okoline i nemoguće je njegovo okruženje učiniti potpuno sterilnim, ali svakako susret s drugim bolesnim djetetom ili odraslom osobom treba izbjeći, kad god je to moguće.
Dojenče kiše već na manju promjenu temperature (kad se mijenjaju pelene). Ono ne zna disati na usta, diše samo na nos, a ako je on začepljen gustom sluzi, ima poteškoće sa sisanjem.
Važno je očistiti djetetu nos fiziološkom otopinom kako bi bio prohodan da može sisati a time se ujedno uklanjanjem sekreta sprečava širenje infekcije dalje na druge dijelove gornjih dišnih putova pa i uho. Ovaj postupak omogućiti će dojenčetu da bolje spava i lakše siše. 
Veća količina sekreta u nosu pogoduje pojavi uha nerijetko uz povišenje temperature i pogoršanje općeg stanja.
Suh zrak i pregrijana prostorija u kojoj dijete boravi, pogoduju pojavi i širenju upale dišnih putova jer je sluznica suha, a trepetljike epitela ne mogu stoga obavljati svoju zadaću.
Značajnu ulogu u prevenciji je redoviti izlazak u šetnju i tijekom zimskih mjeseci. Ako dijete malo kiše ili šmrca nije zapreka da izlazi na svježi zrak. Čuvati ga u kući „na toplom“ nije rješenje jer suh zraka slabi obranu sluznice protiv mikroorganizama.
Ako se pojavi temperatura posavjetovati se s liječnikom o daljnjem postupku. Antibiotici kod virusnih bolesti ne djeluju i liječenje ovim lijekovima treba provoditi ciljano kad je to doista potrebno.
Ukoliko se radi o novorođenčetu, treba uvijek točno ustanoviti uzrok povišenja temperature jer se može radi o prikrivenoj težoj infekciji, a simptomi bolesti u toj ranoj dobi mogu biti nejasni (uroinfekcija, sepsa, meningitis).
Dob malog djeteta (1-3 godine)
U prvoj godini života (dojenačka dob) dijete nije često bolesno jer ne dolazi u bliži dodir s oboljelima, osim ako ima starijeg brata ili sestru koji borave u vrtiću.
Najčešće obole mala djeca kad s navršenom godinom dana, a ponekad i prije te dobi idu u jaslice. U toj ranoj dobi dijete koje je još imunološki nezrelo prvi put dolazi skupinu vršnjaka i lista bolesti koje preboli u prvoj godini boravka u jaslicama prilično je duga.
Upala uha, crveno grlo, kašalj, promuklost, bronhitis ne izostaju.
Uzrok je prerano izlaganje infekciji, a uzročnik bolesti je uvijek isti :virusi prehlade prelaze s djeteta na dijete kapljicama sline i sekreta iz nosa, dok djeca govore, kišu kašlju, dodiruju igračke i jedni druge a spavaju svi u istoj prostoriji.
Dijete je prehlađeno i dok dođe kući obično ima i temperaturu. U razdoblju jeseni do proljeća nije rijetko da se djeca razbole i 6-7 puta.
U djece mlađe od tri godine česta je upala uha zbog anatomskih odnosa struktura uha nosa i grla. Eustahijeva tuba, cjevčica koja spaja uho s nosom i ždrijelom nije savijena nego ravna, što pogoduje zastoju sekreta smanjuje se tlak u srednjem uhu i ono se napuni sekretom, bubnjić se zacrveni i izboči što uzrokuje intenzivnu bol. Bol se pojačava kad je dijete u ležećem položaju i dok jede.
Prije nekoliko godina u kod takvih simptoma gotovo uvijek u liječenju se primjenjivao antibiotik, međutim danas se antibiotici daju znatno kritičnije i čeka se dan-dva prateći opće stanje djeteta.
Primjena antibiotika
Istraživanja su pokazala da liječenje antibioticima najčešće ne pridonosi brzom poboljšanju ni ozdravljenju u odnosu na lijekove protiv boli i temperature. Isto tako antibiotik neće spriječiti ponovnu upalu (recidiv) uha.
Štoviše, već sam primjena antibiotika ima svoje druge negativne nuspojave: djeca češće povraćaju i imaju proljev, a apetit im je već ionako slabiji.
Crveno grlo i povećane tonzile su najčešće posljedica virusne upale (samo 20 % upala grla prema statistikama uzrokuju bakterije) i prolaze same po sebi i bez obzira na temperaturu nema potrebe za antibioticima.
Dijagnoza bakterijske infekcije postavlja se nakon mikrobiološke analize i tek tada će liječnik propisati antibiotik. Od bakterija najčešći uzročnik je streptokok, rjeđe pneumokok. Protiv ovog zadnjeg postoji i cjepivo.
Ako dijete dobije antibiotik, liječenje treba provoditi toliko dugo koliko je liječnik odredio, a nikako prekidati čim mu se stanje poboljša.
Roditelji sami uviđaju da od antibiotika osim kad je to neophodno, nema veće koristi: pedijatar često čuje: “Prije tri dana završeno je liječenje antibiotikom, a danas ima opet temperaturu“. Ova činjenica govori sama za sebe i u prilog prethodno rečenom.
Predškolsko dijete (3-7 godina)
Obrambeni sustav organizma (imunitet) postiže zrelost u dobi od oko 6 godina.
Iz godine u godinu dijete je sve manje osjetljivo na infekciju, ako je išlo u jaslice njegov organizam kao da je bio prošao svojevrsno cijepljenje u odnosu na bolesti koje je preboljelo. Obično se kaže da je dijete prokuženo - znači steklo je otpornost na određene infekcije za koje je odgovoran opći imunitet, a ne specifični koji se postiže cijepljenjem protiv niza zaraznih bolesti, ili ih je dijete preboljelo (primjerice ospice).
Dok u prve tri godine infekcija zahvaća sve strukture – uha nosa i grla, nakon treće godine obično se zaustavlja na grlu. Malo po malo djeca se razbolijevaju znatno rjeđe - obično oko 3 puta tijekom godine.
Kašalj je čest simptom i obično ne zahtijeva liječenje jer se radi o obrambenoj reakciji organizma koja priječi ulazak mikroorganizma u donje dišne putove. Suhi ljepljivi kašalj koji se javlja zbog iritacije grkljana i dušnika obično traje 10-15 dana a ponekad i duže. Roditeljima je teško slušati taj kašalj, ali nema lijeka koji će ga značajnije ublažiti.
Samo u slučaju kad je uzrok kašlja bronhitis uzrokovan bakterijama ili astmatski, liječenje je kompleksnije i ciljano.
Ako je baš neophodno, za smirenje kašlja (antitusici) mogu se dati lijekovi koji djeluju na centar za kašalj slično kodeinu (deskstrometorfan), ali to ovisi o procjeni liječnika. Ako roditelj misli da je malo više lijeka bolje, kašalj će prestati, ali će se javiti znaci od strane središnjeg živčanog sustava koji upućuju na trovanje: poremećaj ravnoteže, halucinacije, nemir i druge smetnje.
Za ublažavanje kašlja (iako ne djeluje odmah) važan je unos tekućine veći nego što je uobičajeno. Voda razrjeđuje gustu sluz koja se na taj način lakše iskašlja.
Inhalacije pare također pomažu, ali bez dodataka lijekova koji se koriste u liječenju astme u obliku aerosola (kortikosteroidi i bronhodilatatori) jer su beskorisni kod običnog bronhitisa.
Dijete mora ozdraviti prije ponovnog odlaska u jaslice ili vrtić
Da bi se izbjegli recidivi bolesti najbolje je da dijete ne ide odmah u vrtić ili jaslice čim padne temperatura. Razdoblje ozdravljenja – rekonvalescencija, omogućuje djetetu da prikupi svoje snage i nakon par dana ponovno se vraća svakodnevnom životu.
Sluznica dišnih putova se obnavlja i još je ranjiva nakon preboljele infekcije.
Svaka virusna infekcija oslabi obrambene snage organizma, što olakša pojavu nove infekcije.
Svakako bi dijete moralo ostati kod kuće barem dva dana nakon pada temperature.
Majke čuvaju radna mjesta i čim je djetetu bolje odmah ga vode u vrtić ili školu jer male obitelji nemaju mogućnosti da povjerljiva osoba pričuva dijete.
To je značajan problem za majke s djecom koja idu u jaslice jer netom su ozdravili, a već „pokupe“ od svojih vršnjaka novi virus.
Problem djece do tri godine je prerano izlaganje izvoru infekcije – na okupu je veliki broj djece iste dobi.
Za utjehu majkama koje najviše trpe u tom ranom i često neugodnom razdoblju djetetove bolesti je činjenica što se ne radi o teškim bolestima koje kasnije utječu na zdravlje djeteta. Pobol u ranim godinama djeteta znači neravnopravnu borbu njegovog organizma odnosno obrambenog sustava protiv mikroorganizama, koji na kraju postaje snažniji zahvaljujući upravo toj borbi.
Činjenica je da djeca koja nisu išla u jaslice ili vrtić polaskom u školu češće pobolijevaju za razliku od svojih vršnjaka koji su već postali pravi veterani u bitkama s virusima i bakterijama.
Prim. Ružica Duplančić–Šimunjak, dr. med., pedijatar
